Sustina ljubavi
U psihički zrelog čoveka stapaju se
potrebe da voli i bude voljen u jedinstvenu celinu. Bitan sadržaj
ljubavi je poverenje među ljudima koji se vole. Uzajamno poverenje
omogućava im da se jedno drugom potpuno otvore: da iznose svoje misli,
skrivene želje, pokažu osjećanja, vrline i slabosti, povere sve svoje
radosti i razočaranja, uspjehe i neuspjehe, sve svoje doživljaje,
zamisli i dileme. Istinska ljubav ne može postojati ako odnos prema
voljenoj osobi ne sadrži i poštovanje tog čoveka. Poštovanje je
priznanje čovekove ličnosti, ljudske individualnosti i različitosti, u
vidu obzirnosti prema voljenoj osobi, suzdržavanja od: potcijenjivanja
njenih sposobnosti, ismejavanja njenih shvatanja, prišivanja pogrdnih
imena "voljenoj osobi" i od bilo kakvih drugih oblika agresivnosti
prema njoj. Na poštovanje voljenog bića direktno se nadovezuje
zauzimanje ravnopravnog stava prema njemu. Ako nekoga smatramo manje
vrijednim od sebe, ne možemo ga u pravom smislu ni voljeti. Voljenu
osobu ne smatramo ni u čemu svojim "vlasništvom", dakle objektom
umjesto subjektom ljubavne stvarnosti. Predmet se, sam po sebi, ne može
poštovati a tako ni istinski voleti. Polna ljubav - prava i potpuna -
nužno nosi u sebi i odanost voljenoj osobi. Kad nekoga zaista volimo i
kad nam je ljubav uzvraćena, kad nas i emocionalno i seksualno potpuno
ispunjava i zadovoljava, onda se ne moramo posebno prisiljavati da
bismo ostali polno verni. Onda to nismo zbog nekih moralnih načela ili
zato što smatamo da nam je to dužnost, nego vernost partneru
doživljavamo kao vlastitu potrebu, nešto što sami želimo i što nam niko
ne mora nametati. Dok je ljubav altruistična, usmjerena na ličnost
drugog čovjeka i spremna na poklanjanje sebe, nagon je egocentričan,
usmjeren isključivo na vlastito zadovoljenje, pun prohtijeva i
spremnosti jedino da uzima. Ljubav je strpljiva, nenametljiva i
obzirna; nagon je nestrpljiv, agresivan, sebično bezobziran stoga je
svako nametljivo ili čak nasilno zahtijevanje polnog odnosa izraz
nagona, ali ne i polne ljubavi. Za ljubav je karakteristično da je
postojana i individualna, veže se uz određenu osobu i ostaje joj
verna. Naprotiv, nagon je hirovit i trenutan, određenom osobom lako se
zasiti, pa se prebacuje na drugog čoveka ili se u isto vrijeme
usmerava na više "žrtvi". To je zato što nagon obuhvata samo polne
karakteristike ličnosti, a ljubav sve njene osobine. Nagon ne može
ostati veran, jer se usmerava samo na nečiju libidnost koja je mnogo
manje individualna: jednaka ili vrlo slična seksualna svojstva ima
mnogo ljudi na svetu, dok se ljubav povezuje sa kompletnom ličnošću
pojedinca, njegovom individualnošću koja je zapravo jedinstvena, te joj
ostaje verna. Prirodni, sastavni deo polne ljubavi jeste i želja da
čovek s voljenom osobom u prisnom telesnom dodiru zadovoljava svoj
polni nagon. To je njezina pasivna komponenta koja je uvek prisutna.
Aktivna komponenta ljubavi odražava se u potrebi čoveka da zadovolji
polni nagon i voljene osobe. U nečijem ponašanju to je merilo da li se
tu uopšte radi o ljubavi jer želja za zadovoljavanjem samo vlastitog
seksualnog nagona nije dokaz nečije ljubavi prema osobi koju polno
želi.
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi