Izgubićemo 20 odsto stanovništva do 2050.
Srbija
će 2050. godine imati 20 odsto manje stanovnika, to jest isti broj kao
1950, kao da sav jedan vek kolevka nije zanjihana nijednom. Tada će nam
građani biti prosečno mnogo stariji nego sada, a već smo među
najstarijim nacijama u Evropi. Najnoviji podaci američkog Biroa za
podatke o stanovništvu koji je uradio istraživanje demografske slike
sveta pokazuju da je Srbija na četvrtom mestu u Evropi po padu broja
stanovnika. I što je najgore, broj se konstantno smanjuje.
Prema njihovim prognozama, veći pad će u narednih četrdesetak godina
imati jedino Moldavija, Ukrajina i Bugarska, dok će se u većini
razvijenih evropskih zemalja broj stanovnika povećavati.
Srbija ima 7,3 miliona stanovnika. Na osnovnu određenih
demografskih parametara Biro za podatke o stanovništvu je procenio da
ćemo 2025. godine imati 6,8 miliona građana, a četvrt veka kasnije 5,9
miliona, što je za petinu manje žitelja nego danas. U biltenu „2009 -
World population data sheet” piše da će na Kosovu broj stanovnika sa
2,2 miliona do 2050. godine porasti na 3,2 miliona, a to je rast za 43
odsto.
Goran Penev iz Centra za demografska istraživanja Instituta
društvenih nauka kaže da je takva perspektiva mogućeg demografskog
kretanja manje-više realna.
- To su matematičke simulacije koje pokazuju šta bi se desilo sa
brojem stanovnika ako se ostvare određene pretpostavke. Na primeru
Kosova vidi se da pretpostavke mogu biti i nedovoljno pouzdane jer se
nisu obistinile ranije prognoze zato što je došlo do intenzivnijeg
opadanja fertiliteta i većeg negativnog migracionog salda od očekivanog
- objašnjava Penev za „Blic”.
Prema najnovijim podacima Republičkog zavoda za statistiku lane
je, posle više godina, najzad došlo do porasta broja živorođene dece,
opao je broj umrlih, ali je negativan prirodni priraštaj veoma visok:
svake godine je broj umrlih za 30.000 veći od broja rođenih - kao da
izgubimo grad poput Jagodine. Lepa vest je da je povećana stopa
fertiliteta (sada je 1,41), ali je opet alarmantno ispod nivoa
potrebnog za prostu reprodukciju stanovništva, koji se dostiže rađanjem
2,1 deteta po ženi. Penev ističe da naše žene rađaju za trećinu manje
od broja koji bi omogućio zamenu generacija - a nju nemamo od 1956.
godine.
- Žene rađaju sve manje i sve kasnije. Fertilitet je u najvećem
padu kod žena između 20 i 30 godina, dok je u porastu kod starijih
starosnih grupa. Ali, pad rađanja kod mlađih žena je mnogo veći, tako
da je kompenzacija nemoguća. Nasuprot tome, već nekoliko godina je u
porastu rađanje u većini evropskih zemalja, kako u zemljama koje su
tokom devedesetih imale najintenzivnije smanjenje fertiliteta (zemlje u
tranziciji), tako i u najrazvijenijim zemljama koje su imale najviši
fertilitet. To se odnosi posebno na Švedsku, Finsku, Norvešku, Dansku,
Veliku Britaniju, Irsku i Francusku. Zbog njihovog rasta mi na toj
rang-listi sve više padamo. I u Rusiji, gde je pad fertiliteta bio
katastrofalan, žene sad više rađaju nego u Srbiji - kaže Penev.
Ono što se na demografskom planu događa u Evropi, kod nas se prelije sa
kašnjenjem. Tamo je porast rađanja krenuo sredinom ove decenije, kod
nas tek prošle godine, ali ne tako intenzivno kao u Evropi.
Kad je reč o smrtnosti, prosečni životni vek nikad nije bio duži,
lane smo dostigli rekordnih 73,7 godina (žene 76,3 godine, muškarci
71,1 godinu). Svake godine, kao na trkama, rušimo neki nacionalni
rekord u demografskoj statistici i, paradoksalno, sve više padamo na
demografskim listama Evrope.
- Prošle godine smo treći put uzastopno imali pad mortaliteta.
Povoljno je to što se manje umire gledano po starosnim grupama, ali je
zbog starenja stanovništva broj umrlih znatno veći nego pre 15 ili 20
godina. Srbija bitno zaostaje u odnosu na zemlje koje uspešno snižavaju
smrtnost. U Švajcarskoj je prosečan životni vek 82,2 godine, 8,5 godina
duži nego kod nas - upoređuje Penev.