Savremena medicina je nakon decenija
istraživanja ustanovila da je uzrok većine savremenih bolesti upravo
hrana koju čovek jede ili ona koju ne jede. Nepravilna ishrana, pre
svega, pogrešan izbor i kombinovanje namirnica, u ljudskom organizmu
izazivaju procese koji negativno utiču na duhovno i fizičko zdravlje
čoveka. Pored toga, mnoge bolesti su izazvane deficitarnom ishranom i
nedovoljnim unošenjem neophodnih hranljivih materija, uglavnom vitamina
i minerala.
Za
normalno funkcionisanje organizma i dobro zdravlje potrebno je uneti
više od 60 hranljivih materija: ugljeni hidrati, proteini, masti,
vitamini i minerali, voda. Osnovne grupe namirnica u kojima se one
nalaze su voće i povrće, hleb i žitarice, mleko i mlečni proizvodi,
masnoće, mahunarke.
GRUPA NAMIRNICA |
HRANLJIVE MATERIJE |
OSNOVNA FUNKCIJA |
NALAZE SE U |
VOĆE I POVRĆE |
Ugljeni hidrati,
vitamini,
minerali |
Daju vlakna, energiju,
regulaciju,
zdravu kožu, dobar vid, pomažu kod
zarastanja rana |
svom voću i povrću |
HLEBI ŽITARICE |
Ugljeni hidrati, vitamini,
minerali |
Obezbeduju energiju i
zdrave nerve |
integralnom hlebu, testu,
pahuljicama,
pirinču, proji |
MLEKO I
MLEČNI PROIZVODI |
Kalcijum,
vitamin A, vitamin D |
Rast kostiju,
zuba, rad mišića i
nerava |
mleko, sir,
jogurt, kačkavalj,
sladoled |
MAHUNARKE |
Proteini,
gvožđe |
Izgradnja i
obnavljanje
kože, kose,
krvi, kostiju, mišića, prenos vitamina |
soja, grašak,
bob, naut,
kikiriki,
biljni puteri |
U
potpuno nekorisne, pa čak i štetne namirnice spadaju sva slatka
gazirana pića, posebno koka kola, zatim čips, svi veštački slatkiši i
slično.
Osnovni problem
savremenog čovečanstva u pogledu nepravilne ishrane jeste prekomerno
uzimanje šećera, masti i soli, nedovoljno posvećivanje vremena i pažnje
pripremanju hrane, posebno kuvanih, kvalitetnih jela od povrća, putem
kojih se unose složeni ugljeni hidrati, zanemarivanje i neznanje o
vrednosti i neophodnosti unošenja sirove hrane, posebno voća i povrća,
konzumiranje belog umesto integralnog brašna, belog šećera umesto
prirodnih zaslađivača, nedovoljno uzimanje semenki - badem, orah,
lešnik, suncokret, golica, susam, kikiriki. Proizvodnja veštačke hrane,
hemizacija i korišćenje pesticida posebno doprinose nastanku i razvoju
bolesti modernog vremena.
Masti i masnoće
obezbedjuju masne kiseline neophodne za rast i kalorije koje daju
energiju našem organizmu. Međutim, preterano uzimanje stvara višak
kalorija koji se u organizmu taloži u vidu masti - salo i izazivaju
gojaznost, kardiovaskularne probleme, moždani udar i rak.
Važno je znati da je 1 g masnoće = 9 kalorija, i obično se kaže da:
- masnoća na tanjiru ostaje 3 sekunde,
- u ustima 30 sekundi,
- u stomaku 30 minuta,
- u arterijama 30 godina.
Po
propisima Svetske zdravstvene organizacije masti u ishrani dece u
obdaništima ne smeju da pređu 30%. Kod odraslih, posebno starijih taj
procenat bi trebalo da bude sveden na minimum i da se uzima ostala
hrana koja obezbeđuje normalno funkcionisanje organizma. Posebno su
štetne masti i masnoće životinjskog porekla.
Hrana
koja sadrži visok procenat masti: puter, sir, majonez, pomfrit, ulje,
pića, punomasno mleko, prelivi za salate, čokolada, sladoled, orasi,
slatkiši.
Preporučuje se
uzimanje gi -a, pročišćenog putera, biljnih masnoća u umerenim
količinama i hrana koja u sebi ne sadrži masti, a organizmu obezbeđuje
proteine, energiju i potrebne kalorije: mahunasto povrće, kukuruz,
krompir, kupus, šargarepa, paradajz, paprika, jabuke, kruške, pirinač,
hleb, integralni špageti, obrano mleko, jogurt.
Pored
izbora namirnica važno je i kako se hrana priprema: umesto da se prži i
peče na masti i ulju bolje je bariti, kuvati i dinstati na gi -u ili
hladno ceđenom ulju, sa malo vode. Jelo će biti zdravije i ukusnije,
samo su u pitanju naše navike, svest i odnos prema hrani i sopstvenom
organizmu.
Šećeri
najbrže proizvode energiju i masnoće, ali ne daju ništa osim toga. To
su prosti ugljeni hidrati, koji u organizmu trenutno sagorevaju i ne
zadržavaju se dugo, tako da energija kratko traje i ponovo se oseća
potreba za hranom i to uglavnom šećerima. Preterane količine utiču na
pojavu gojaznosti (jer se višak šećera u organizmu pretvara u mast),
zatim, karijesa zuba, visokog krvnog pritiska, dovodi do uništavanja
kalcijuma (invalidnost i deformiteti) i ostalih bolesti.
1 g šećera = 4 kalorije.
Da bi se sprečilo preterano uzimanje šećera treba izbegavati slatkiše,
konzervirano voće, sladoled, žele, čokoladu i kremove, puding, kolače,
preterano slatke pite i testa. Umesto toga treba se opredeliti za sveže
voće (pre obroka), nezaslađene prirodne sokove i prirodne nezasladjene
kompote i džemove. Veoma je važno smanjiti količinu šećera u receptima
i potpuno izbaciti beli šećer. Kao zamenu koristiti malteks (ječmeni
slad), prirodni med, sušeno voće, (grožđe, šljive, smokve, kajsije,
urme), rogač i smeđi šećer ili žuti šećer.
Posebno
je važno osvestiti i izbegavati hranu koja u sebi sadrži "skriveni
šećer", a to su, pre svega, gazirana slatka pića sa koka kolom na prvom
mestu, zatim, čokoladno mleko, kremovi, bonbone, razna peciva, pite i
slično.
Preterano uzimanje
šećera dovodi do neravnoteže u organizmu, tromosti, bezvoljnosti i
stalne potrebe da se šećer uzme u što većoj količini. So reguliše
količinu tečnosti u organizmu, tačnije, u i oko ćelija.
So treba uzimati u umerenoj količini, ne više od 3 g dnevno. Preporučuje se uzimanje soja sosa, morske ili himalajske soli.
Preterane
količine soli izazivaju povišen krvni pritisak, šlog, srčane probleme,
bolesti bubrega i oticanje čitavog organizma, jer so vezuje vodu.
Sva
prirodna hrana u sebi sadrži određenu količinu soli i ako se priprema
na pravilan način zadržava i so i minerale i vitamine. Zbog toga jelima
nije potrebno dodavati veće količine soli. Pored toga, so se u
skrivenom obliku nalazi u mnogim prerađevinama, tako da treba voditi
računa da se i na taj način uzima određena količina soli. Skriveni
izvori soli su: supa u kocki, začini, gotovi prelivi za jela, kiseli
krastavci i ostala turšija, masline, slana peciva, puter od kikirikija,
soda bikarbona, prašak za pecivo, lekovi.
Da
bi se izbeglo preterano uzimanje soli potrebno je navići organizam na
manje količine, tako da sam reguliše potrebe, a čovek će naučiti da
uživa u manje slanoj hrani. Smanjiti dodavanje soli prilikom
pripremanja hrane, na minimum smanjiti upotrebu gotovih i polugotovih
jela i hrane, smanjiti količine začina, sira, koristiti sirove
namirnice ili zamrznuto povrće, koje u sebi već sadrži soli i minerale.