Ljudska privlacnost
Biološka osnova naše polnosti budi u nama
potrebu za polnim životom te zanimanje za drugi pol. Ona nas podstiče na traženje partnera, na psihičko i fizičko
povezivanje s njim, na izgradnju ljubavnih i bračnih veza. No način
kako se ponašamo u svim tim prilikama, kako oblikujemo svoj polni
(ljubavni i bračni) život i kakav mu sadržaj dajemo ne zavisi više o
biološkoj osnovi naše polnosti. Seksualnost svakog čovjeka sadrži tri
komponente: genitalnost, libidnost i erotičnost. GENITALNOST (lat.
genitalis - plodan) obuhvata one čovjekove funkcije koje mu omogućavaju
stvaranje potomstva. LIBIDINOST (lat. libido - požuda) se sastoji od
sposobnosti našeg nervnog sistema da reaguje na unutrašnje i vanjske
polne nadražaje. To znači da određeni fizičko-hemijski podražaji koji
djeluju na naš mozak izazivaju u nama određene funkcionalne promjene,
bude u nama polni nagon koji se sastoji od želje za polnim uživanjem i
njenim zadovoljenjem, te od potrebe za određenim ponašanjem koje vodi
ispunjenju te želje. Muškarac je očigledan primjer. Pod uticajem polnih
hormona na njegov nervni sistem, muškarac postaje izuzetno osjetljiv na
žensku spoljašnjost. Lijepa, skladno građena žena sa izraženim polnim
karakteristikama budi u njemu želju da joj se približi, da u prisnosti
s njom nađe polno zadovoljstvo. To ga podstiče na druženje i na fizičke
intimnosti s njom. Ovo opet vodi polnom zadovoljenju. EROTIČNOST (grč.
eros - polna ljubav) je sposobnost čovjeka da na osobi koja ga polno
uzbuđuje osijeti privlačnost i njezinih nepolnih, duševnih obilježja:
od inteligencije, pogleda na svijet, raznih oblika ponašanja do
cjelokupne ličnosti osobe. Tu se javlja potreba za dubljim upoznavanjem
te osobe, za sve većom osjećajnom prisnošću. To je emocionalni proces
koji zovemo zaljubljivanje. On rađa želju za što potpunijim podavanjem
sebe voljenoj osobi, za stalnim darovanjem tog čovjeka pozitivnim
osjećanjima: nježnosti, strasti, poštovanja, iskrenosti, pažnje,
razumjevanja, povjerenja, sigurnosti, kreativnosti ... Uporedo se u
zaljubljenom čovjeku javlja potreba da mu osoba koju voli uzvraća istom
mjerom. Sav taj kompleks osjećajne povezanosti sa čovjekom koji nas
polno privlači zovemo polnom ljubavlju. Ona pojačava naše polno
uzbuđenje u prisutnosti te osobe, a opšte ponašanje prema njoj oslobađa
vulgarnosti ustupajući mjesto plemenitim osjećanjima. Dvoje ljudi,
produbljujući vlastitu libidnost, osiguravaju trajnost svoje veze
postavljajući osnovu uzajamne polne vjernosti. Emocionalnost u njima
budi želju da imaju djecu: izraz njihove osjećajne saživljenosti,
zajedništva, uzajamne brige, ljubavi ... Često susrećemo pojam tzv.
platonske ljubavi. To bi trebao biti idealan ljubavni odnos koji se
zasniva isključivo na osjećajnoj povezanosti s partnerom, bez polnih
želja prema njemu. No ljubav bez polnih želja nije istinska. To možemo
eventualno smatrati nepotpunom polnom ljubavlju, tačnije osjećanjima
koji se tek razvijaju u polnu privlačnost, ali nipošto nekim idealnim i
čistim oblikom polne ljubavi. Platonsku ljubav smatramo prirodnom
pojavom samo u nedorasle omladine koja još nije dovoljno zrela za
potpuno doživljavanje svoje polnosti. Kod zrelih ljudi je tzv.
platonska ljubav neprirodna pojava. Kad odrastao čovjek tvrdi da nekog
voli bez polnih želja prema njemu, onda to možemo objasniti na dva
načina: taj čovjek onog drugog samo prividno ljubi, a zapravo se radi o
nekim drugim osjećanjima ili pak osijeća polnu želju prema
toj osobi, ali je potiskuje iz svoje svijesti jer se boji priznati da
ona ipak postoji. Pojam platonske ljubavi pripisuju grčkom filozofu
Platonu. U svojim spisima, npr. u "Gozbi", veličao je osjećajni odnos
među muškarcima. Tvrdio je da homoseksualna ljubav može biti uzvišenija
i plemenitija od ljubavi među suprotnim polovima jer ona - po
Platonovom mišljenju - može biti slobodna od polne požude. Predrasudi o
tobožnjem postojanju platonske ljubavi slična je predrasuda o
mogućnosti postojanja prijateljstva između osoba suprotnog pola. Pravo
prijateljstvo je osjećajni odnos između dva čovjeka koji isključuje
svaki seksualni interes među njima. Kad je riječ o heteroseksualno
usmjerenim osobama, onda one mogu biti pravi prijatelji samo sa osobama
istog pola. S nekim čovjekom suprotnog pola može heteroseksualac
izgraditi drugarski, kolegijalni odnos ili istinsku ljubav, ali ne i
prijateljstvo. Čim kolega i kolegica u školi, na fakultetu ili radnom
mjestu osijete potrebu da budu zajedno i u drugim prilikama: da zajedno
provode slobodno vrijeme, da se zajedno odmaraju, zabavljaju i sl. onda
je to znak da se među njima pojavio erotski interes. Pojavila se želja
za zbližavanjem sa tom čitavom ličnošću osobe suprotnog pola, a ta
želja nužno obuhvata i njezinu polnost. Zato tu ne može biti
prijateljstva nego je to seksualna privlačnost, bez obzira na to da li
to sebi to dvoje priznaju. Prijateljstvo između dvije osobe suprotnog
pola može postojati samo uz uslov da su obje pretežno homoseksualno
usmjerene. No takva dva čovjeka ne mogu s osobom istog pola izgraditi
prijateljstvo, nego samo ljubavni odnos, ako on prelazi granice
drugarstva. Polno ponašanje čovjeka čine tri osnovna stava: stav prema
polnosti uopšte, zatim prema vlastitoj polnoj ulozi, te stav prema
suprotnom polu. Svi ovi stavovi mogu imati pozitivnu i negativnu
valenciju. Pozitivna seksualna filozofija sadrži priznavanje polnosti
(ljudske požude, emocionalnosti i genitalnosti) kao životne vrijednosti
koja može mnogo pridonijeti obogaćivanju sadržaja života i unaprijediti
fizički, psihički i socijalni život čovjeka. Naprotiv, negativna
seksualna filozofija gleda na polnost kao na nužno zlo, grešni užitak
kojem se pristupa sa osjećajem krivice i stida. Primjer pozitivnog
vrijednovanja polnosti u određenj sredini daje nam seksualna filozofija
antičke civilizacije, naročito starih Helena. Protivtežu njihovom
vedrom, optimističnom i prirodnom gledanju na polnost u naš život je
donijelo hrišćanstvo sa svojim krajnjim pesimizmom i zastrašujućim
osjećajem krivice i smrtnog grijeha prema svemu polnom. Pojava
ambivalentnog shvatanja seksualnosti javlja se u indijskoj
civilizaciji. Dok hinduizam podržava polnost kao značajan izvor
životnog zadovoljstva, budizam ističe odricanje od svih ovozemaljskih
užitaka, prije svega seksualnih, koji su predstavljeni kao najveći
uzroci patnje na zemlji. Stav pojedinca prema vlastitoj polnoj ulozi
sadrži veći ili manji stepen zadovoljstva, odnosno nezadovoljstva
svojim polom; zatim realno vrijednovanje svog pola, odnosno njegovo
precjenjivanje ili potcijenjivanje; dalje veće ili manje povijerenje u
svoje polne i ljubavne sposobnosti, te izglede za uspijeh u toj
životnoj oblasti. Kad je npr. neka djevojka depresivna i nezadovoljna
time što je žena, onda se njeno nezadovoljstvo nipošto ne odnosi samo
na njen ženski pol, već je izraz njenog opšteg nezadovoljstva sobom:
svojim fizičkim izgledom ili karakterom, sposobnostima, vlastitim
mogućnostima ili dostignućima u životu. Ko ne voli sebe ne voli ni pol
kojem pripada. Osoba koja prihvata sebe onakvom kakva jest, svjesna
svojih mogućnosti predstavlja osobu sa pozitivnim stavom prema sebi.
Takav čovjek ne pripisuje sebi sposobnosti koje nema već sasvim realno,
svjestan kvaliteta koje posjeduje, vjeruje u ostvarenje svojih
poduhvata. Svjesna i rizika koji uvijek postoji, osoba sa pozitivnim
stavom ne biježi od mogućnosti prolaznih neuspijeha. Na naše ponašanje
u odnosu polova u velikoj mjeri utiče i naš stav prema suprotnom polu.
On može biti prožet povjerenjem, ravnopravnošću, željom za emocionalnim
saživljavanjem. No prema drugom polu možemo osjećati veće ili manje
nepovjerenje i strah od njega. To iskazujemo udaljavanjem od partnera i
povlačenjem u sebe ili svoj strah prikrivamo agresivnošću prema njemu.
Strah je osnovni uzrok svakog napadačkog ponašanja. Agresivnost prema
ljudima, pa onda i prema onim suprotnog pola, može se izraziti:
potcijenjivanjem, vrijeđanjem, nejednakošću, raznim oblicima nasilja,
iskorištavanjem, fizičkim zlostavljanjem ... itd. Različiti stavovi,
bilo pozitivni ili negativni, koji pokreću ponašanje pojedinca u
njegovom ljubavnom i polnom životu, razvijaju se u njemu pod uticajem
odgoja koji oblikuje njegovu ličnost u toku djetinjstva i adoscelencije.
2 Komentari |
0 Trekbekovi
seks ima samo jednu osnovnu svrhu --> produžetak vrste, a to uređuju hormoni i feromoni što se tiče seksualne privlačnosti...
ljubav je mnoogo kompleksnija 'stvar' koja bi trebala da upotpuni seksualni čin, mada po svoj toj logici ljubav i seks su dva odvojena pojma koja egzistiraju nezavisno...
i definitivno, 'mužjak' i 'ženka', ili se privlače ili ne...
Kao što bih ja rekao:"Nešto plovi u vazduhu"...
Ko to objasni otkrio je tajnu svemira...
Autor beliocnjak — 10 Avg 2009, 19:53
Mislim da je sasvim solidno objasnjeno i preporucujem da ga procitate.A ispod ovog clanka ima jedan jos bolji,tako da nemojte propustiti priliku da saznate neke korisne stvarcice...
Autor hallo — 11 Avg 2009, 15:00